
Prve
knjižnice u Korčuli nastale su vjerojatno tijekom 15. i 16.
stoljeća kao crkvene i samostanske, ali su ih posjedovale i
istaknutije obitelji i pojedinci raznih društvenih klasa i
zanimanja. Nažalost, zbog nepotpunih i nesačuvanih inventara,
imamo malo podataka o količini i sadržaju njihova fonda. Poznato
je, međutim, da su bile većim dijelom religioznog, a tek manjim
dijelom svjetovnog karaktera i odigrale značajnu ulogu u
kulturnom životu Korčule.
Među
najstarije korčulanske knjižnice ubrajamo opatsku, franjevačkog
samostana na otočiću Badiji, zatim privatne knjižnice plemićkih
obitelji Arneri, Kapor i Žilković.
Samostanska knjižnica na
Badiji čuvala je mnoštvo dragocjenih rukopisa, kodeksa,
pergamena, inkunabula, vrlo vrijedna tiskana djela na grčkom,
latinskom i talijanskom jeziku, te druge bibliografske
vrijednosti. Njen fond, knjige i arhiv, prenesen je 50-tih
godina 20. stoljeća u knjižnicu Samostana Male braće u
Dubrovniku.
Renesansna Žilkovićeva knjižnica po inventaru iz 1547. brojila
je oko 300 sv., većim dijelom inkunabula. Po veličini je druga
po redu dosada poznata renesansna knjižnica u Dalmaciji. U
tadašnjoj Europi knjižnice su bile dosta rijetke a njihov fond
oskudan, te radi usporedbe napominjemo kako je najstariji
poznati inventar hrvatske srednjovjekovne knjižnice onaj
zagrebačke katedralne knjižnice Metropolitane, koji početkom 15.
st. bilježi 173 sveska. 
Od značajnijih događaja vezanih za noviju povijest knjižnica u
Korčuli, vrijedno je spomenuti:
- 1871. godinu, vrijeme hrvatskog narodnog preporoda i osnivanje
„Narodne Slavjanske čitaonice“ u zgradi današnjeg Gradskog
muzeja.
- 1907. godinu osnivanja Hrvatske pučke knjižnice, koja do 1914.
djeluje u palači Ismaelli, a bila je posudbenog karaktera i pod
upravom prosvjetnog društva „Kanavelić“.
- 1958. godinu osnivanja posudbene knjižnice Radničkog
sveučilišta. Knjižnicom se služilo oko 500 redovnih članova,
raspolagala je knjižnim fondom od oko 8.800 sv., a bila je
smještena, uz čitaonicu, u bivšem Domu kulture.
Kako se nisu ostvarili uvjeti za redovan rad knjižnice, interes
za knjigom naglo je opao a knjižni fond nepristupačan i zatvoren
u različitim skladišnim prostorima, preseljen je više puta.
Današnja Gradska knjižnica registrirana je u Splitu 13. 3.
1990., kao ogranak Narodne knjižnice općine Korčula, u čijem su
sastavu osim korčulanske knjižnice bile i knjižnice u Blatu,
Orebiću i Veloj Luci. Iako smještena u neprikladnom prostoru u
Starom gradu i uz najosnovniju opremu, knjižnica je započela s
redovitim radom, nakon dugogodišnjeg razdoblja potpunog
zamiranja knjižničarstva u Korčuli. Od tada do danas, bilježi
neprestani razvoj i napredak. Krajem 1992. godine preseljena je
u prizemlje kuće Foretić, prostor od cca 100 m2, uređen i
opremljen novim namještajem, u samom gradskom središtu i u
blizini osnovne i srednje škole. Od 1994. djeluje samostalno kao
Gradska knjižnica Korčula, a 1997. mijenja naziv u Gradska
knjižnica Ivan Vidali. U siječnju 2006. seli se na kat
novouređene zgrade Doma kulture „Liburna“.
Prostor je veličine
oko 200 m2 i uz novu suvremenu opremu, te uz
skladišni prostor od 46 m2, zadovoljava osnovne
uvjete za razvoj knjižničarstva na području Grada Korčule.
Prostor se nalazi u centru grada, namjenski je uređen i
suvremeno opremljen. Knjižnica je informatizirana, ima stalni
pristup mrežnim izvorima i 4 radna mjesta za rad korisnika na
računalima. U odvojenoj prostoriji smještena je građa zavičajne
zbirke
"Korčula". U suradnji s drugim kulturnim i obrazovnim
ustanovama i udrugama, knjižnica je nosilac
kulturno-animacijskih aktivnosti u gradu. Pored redovitih
poslova u knjižničarstvu, pokrenula je i vlastitu izdavačku
djelatnost, te je osnivač i zavičajne izdavačke biblioteke Žilković.
Istaknuto mjesto u knjižničnim programima zauzima
edukativno-kreativni rad knjižničara s djecom i mladima, te
promicanje zavičajne građe i lokalne kulturne baštine u cilju
stvaranja jedinstvene i prepoznatljive turističke marke.
Korčulanska knjižnica, davno je prestala biti samo mjesto za
prikupljanje, čuvanje i posudbu građe, ona je danas
informacijsko središte i multikulturalni centar u svom
okruženju.
|