Povijest knjižnice

Gradska knjižnica kroz povijest

Prve knjižnice u Korčuli nastale su vjerojatno tijekom 15. i 16. stoljeća kao crkvene i samostanske, ali su ih posjedovale i istaknutije obitelji i pojedinci raznih društvenih klasa i zanimanja. Nažalost, zbog nepotpunih i nesačuvanih inventara, imamo malo podataka o količini i sadržaju njihova fonda. Poznato je, međutim, da su bile većim dijelom religioznog, a tek manjim dijelom svjetovnog karaktera i odigrale značajnu ulogu u kulturnom životu Korčule.

Među najstarije korčulanske knjižnice ubrajamo opatsku, franjevačkog samostana na otočiću Badiji, zatim privatne knjižnice plemićkih obitelji Arneri, Kapor i Žilković.

Samostanska knjižnica na Badiji čuvala je mnoštvo dragocjenih rukopisa, kodeksa, pergamena, inkunabula, vrlo vrijedna tiskana djela na grčkom, latinskom i talijanskom jeziku, te druge bibliografske vrijednosti. Njen fond, knjige i arhiv, prenesen je 50-tih godina 20. stoljeća u knjižnicu Samostana Male braće u Dubrovniku.

Renesansna Žilkovićeva knjižnica po inventaru iz 1547. brojila je oko 300 sv., većim dijelom inkunabula. Po veličini je druga po redu dosada poznata renesansna knjižnica u Dalmaciji. U tadašnjoj Europi knjižnice su bile dosta rijetke a njihov fond oskudan, te radi usporedbe napominjemo kako je najstariji poznati inventar hrvatske srednjovjekovne knjižnice onaj zagrebačke katedralne knjižnice Metropolitane, koji početkom 15. st. bilježi 173 sveska.
Od značajnijih događaja vezanih za noviju povijest knjižnica u Korčuli, vrijedno je spomenuti:

  • 1871. godinu, vrijeme hrvatskog narodnog preporoda i osnivanje „Narodne Slavjanske čitaonice“ u zgradi današnjeg Gradskog muzeja.
  • 1907. godinu osnivanja Hrvatske pučke knjižnice, koja do 1914. djeluje u palači Ismaelli, a bila je posudbenog karaktera i pod upravom prosvjetnog društva „Kanavelić“.
  • 1958. godinu osnivanja posudbene knjižnice Radničkog sveučilišta. Knjižnicom se služilo oko 500 redovnih članova, raspolagala je knjižnim fondom od oko 8.800 sv., a bila je smještena, uz čitaonicu, u bivšem Domu kulture.

Kako se nisu ostvarili uvjeti za redovan rad knjižnice, interes za knjigom naglo je opao a knjižni fond nepristupačan i zatvoren u različitim skladišnim prostorima, preseljen je više puta.

Današnja Gradska knjižnica registrirana je u Splitu 13. 3. 1990., kao ogranak Narodne knjižnice općine Korčula, u čijem su sastavu osim korčulanske knjižnice bile i knjižnice u Blatu, Orebiću i Veloj Luci. Iako smještena u neprikladnom prostoru u Starom gradu i uz najosnovniju opremu, knjižnica je započela s redovitim radom, nakon dugogodišnjeg razd

oblja potpunog zamiranja knjižničarstva u Korčuli. Od tada do danas, bilježi neprestani razvoj i napredak. Krajem 1992. godine preseljena je u prizemlje kuće Foretić, prostor od cca 100 m2, uređen i opremljen novim namještajem, u samom gradskom središtu i u blizini osnovne i srednje škole. Od 1994. djeluje samostalno kao Gradska knjižnica Korčula, a 1997. mijenja naziv u Gradska knjižnica Ivan Vidali. U siječnju 2006. seli se na kat novouređene zgrade Doma kulture „Liburna“.

Prostor je veličine oko 200 mi uz novu suvremenu opremu, te uz skladišni prostor od 46 m2, zadovoljava osnovne uvjete za razvoj knjižničarstva na području Grada Korčule. Prostor se nalazi u centru grada, namjenski je uređen i suvremeno o

premljen. Knjižnica je informatizirana, ima stalni pristup mrežnim izvorima i 4 radna mjesta za rad korisnika na računalima. U odvojenoj prostoriji smještena je građa zavičajne zbirke Korčula. U suradnji s drugim kulturnim i obrazovnim ustanovama i udrugama, knjižnica je nosilac kulturno-animacijskih aktivnosti u gradu. Pored redovitih poslova u knjižničarstvu, pokrenula je i vlastitu izdavačku djelatnost, te je osnivač i zavičajne izdavačke biblioteke Žilković.

Istaknuto mjesto u knjižničnim programima zauzima edukativno-kreativni rad knjižničara s djecom i mladima, te promicanje zavičajne građe i lokalne kulturne baštine u cilju stvaranja jedinstvene i prepoznatljive turističke marke. Korčulanska knjižnica, davno je prestala biti samo mjesto za prikupljanje, čuvanje i posudbu građe, ona je danas informacijsko središte i multikulturalni centar u svom okruženju.

Menu